Retrospective exhibition
Institute of Lexicography, Zagreb 2003

The exhibition was held due to the custom that the winner of Grand prix of Zagreb salon is entitled to execute a solo exhibition. Numen won the Grand prix on 34th Zagreb Salon.The exhibited works illustrate the design principles and logic common for both graphic and product design. Projects are divided into four groups according to the principle applied in their design.

This project was realized in coorporation with Jelenko Herzog and Toni Uroda.


Po(r)uke Numena

Od 23. do 03.09. u dvorani Leksikografskog zavoda Muzièke akademije u Frankopanskoj održana je samostalna izložba dizajnerske skupine Numen. Rijeè je o dogaðaju na èiju se realizaciju èekalo pune èetiri godine obzirom da je Numen dobio Veliku nagradu 34. Zagrebaèkog salona još 1999. i time stekao stekao pravo na realizaciju samostalne izložbe. Zakašnjenje je simpomatsko i pokazuje odnos strukovnih centara moæi ali i društva u cjelini prema dizajnu shvaæenom u kulturološkom smislu. Taj period je skupina Numen iskoristila za daljni razvoj ideja koje je prezentirala prilikom izrade vizualnog identiteta i postave Salona i izložbe prve petoljetke oblikovne manufakture Bruketa i Žiniæ. Numen je u tim prilikama reinterpretirao rad svojih kolega, istražujuæi tuði oblikovni izraz sažimanjem (sampliranjem) na vizualnu frazu ili isjeèak. Vlastitoj promociji su takoðer odluèili pristupiti konceptualno, te su pokušali objasniti oblikovne principe koje samatraju metodološkom potkom svog rada. Veæ i sama odluka o samotumaèenju je zanimljiva i indikativna, a njen rezultat je na na dovoljno visokoj razini da potièe na malu kritièku rašèlambu.

Ideju izložbe su najavljivali plakat i pozivnica sa zrcalno otisnutom informacijom. Napor išèitavnja pozivnice i plakata s minimumom grafièkih elemenata je sukladan trudu koji je potreban da bi se shvatila ideja samog postava èiji je ogranièeni budžet nametao asketizam. U prvi mah zbunjujuæi nesrazmjer izmeðu velièine prostora i prozraènog razmještaja izložaka unutar ortogonalne mreže narisane na podu trebao je upuæivati na èinjenicu da izmeðu pojedinih grupa artefakata postoji unutarnja veza, pa je posebno zainteresirani posjetitelj mogao raspoznati manje tematske jedinice u kojima su namještaj, plakati i logotipovi svedeni pod zajednièke nazivnike poput sistema, modularnosti i repeticije. Veliki, ali u osnovi i proizvoljni napor da se produkti i grafièko oblikovanje objedine unutar zajednièke metode i podvrgnu zakonitostima intelektualne igre uvjetovao je kako izbor izložaka tako i cjeloukupni karakter prezentacije koja predstavlja maniristièki projekt za sebe. Ukoliko se postav izložbe promatra kao autorska gesta vlastitog zrcaljenja, doslijedno provedena koncepcija je uspjela u namjeri uspostavljanja prikrivenih «gramatièkih» veza izmeðu izložaka. Istovremeno, ona je na granici nadvladavanja izložaka jer su mobilijar i grafièki materijal tretirani u vidu objektiviziranih apstrakcija što je naglasilo njihovu izmještenost iz uobièajenog funkcionalnog konteksta. Ta dekontekstualizacija je izazvala svrhovit «otuðujuæi» efekt jer je i na taj naèin promatraèu sugerirano da se upusti u odgonetanje prostornog rebusa u èiju matricu su izlošci utisnuti. Kako bi se analogije meðu grupama dale što jasnije išèitati, artefakti su postavljeni rahlo, na pozadi velikih obijeljenih ploha koje ih monumentaliziraju pa posjetitelj prvo doživljava zrcaljenje mistifikacije projektne metode a tek potom nju samu. Kada se razgrne taj racionalizirajuæi veo, dolazi se do temeljne poruke koji artefakti odašilju: prema viðenju Numena dizajn je disiciplnirano privoðenje u red materijala putem razaznavanja njegove unutarnje logike èime mu se daje svrhovitost i forma. Geometrija i ekonomiènost su posljedica obuzdavanja i kondenziranja sadržaja i oblikovnih sredstava kako bi se pojaèao njihov uèinak, a prividna jednostavnost je rezultat dugotrajnog i opsesivnog istraživaèkog procesa. Rijeè je o strategiji «nulte forme» koja se pretapa u svoj vlastiti antipod, u ekskluzivnost i retoriènost «gotovo nièega» i upravo taj aspekt koncepcija postava posredno ali i najoèitije zrcali.

Kao dobrodošli kontrapunkt ozbiljnosti i suzdržanosti kojom je odisao prostor, veselo i opušteno otvaranje je bila sušta suprotnost sliènim dogaðajima u zagrebaèkim izložbenim salonima gdje je sjedenje na izloženom brand-name namještaju obièno zabranjeno. Produkti su stajali bez barijera ili postamenta, pozivajuæi da ih se iskuša, dok su plakati nalijepljeni neposredno na zid, upravo onako kao bi to bilo uèinjeno i u javnom gradskom prostoru. Kvadrat i inox zadobijaju smisao tek kao rezultat odnosa prema korisniku. Dobro

prireðen katalog nije samo dokumentaristièki popratni materijal nego i vrijedna knjižica o teoriji i praksi dizajna kakvih u nas nasušno nedostaje.
Uz prièu o formi koncepcije i koncepciji forme Numena, izložba otvara i promišljanje o opæenitijim pitanjima: koja je razlika izmeðu komercijalnog i autorskog dizajna, kako interpretirati komunikativnost i funkcionalnost i na koji naèin i u kojoj mjeri dizajneri sudjeluju u stvaranju vizualne, a zatim i društvene realnosti? Zagreb veæ dugo nije vidio takvu autorsku i «problemsku» izložbu dizajna, i da su o njoj akteri hrvatske dizajnerske scene barem malo promislili, izvedba tekuæe godišnje izložbe dizajna «03» ne bi bila toliko provincijalna. 

Maroje Mrduljaš, 'Čovjek i prostor' 2003.

Index